NAKON PUKOTINE

Postoje izrazi koje koristimo olako — ‘osjećam se ponovno rođen’, ‘počeo sam iznova’. Obično su to metafore. Zatim postoje trenuci u kojima te riječi prestaju biti simbolične i postaju doslovne. Zamišljao sam život kao kontinuiranu liniju. Zatim je došao dan kad sam shvatio da život može biti prekinut a da tijelo ne umre.

Isprva pokušavaš odoljeti, popraviti, vratiti se normali. Zatim sam shvatio nešto teško za prihvatiti: prije više nije postojalo. To je jedna od najskupljih lekcija života, jer zahtijeva malu žalost — žalost za onim što smo bili.

Problemi ne dolaze samo od svijeta koji se mijenja. Dolaze od činjenice da ga i dalje tumačimo očima koje pripadaju prošlosti. Polako se nešto ponovno poravna, kroz stotine malih prilagodbi, novih prioriteta, novih pitanja.

Na kraju puta ne vidim jedan život. Vidim barem dva — prvi izgrađen na očekivanjima, drugi na razumijevanju. Zato naslov ovog praga ne sadrži pretjerivanje. Postoje trenuci kad jednostavno ne mijenjamo smjer. Mijenjamo postojanje. A drugi život nije metafora.