NEMA REZERVIRANOG MJESTA

Godinama sam vjerovao da priče služe objasniti. Zatim sam otkrio nešto drugačije: najvažnije priče ne objašnjavaju. One prepoznaju. Tjeraju te da podigneš pogled i kažeš ‘i ja isto’. Ova knjiga, ovi pragovi, nisu napisani da stvore divljenje. Divljenje je krhko. Živi na udaljenosti. Želio sam bliskost.

Ljudska su bića mnogo sličnija nego što vjeruju. Riječi se mijenjaju, tradicije se mijenjaju, ali pitanja ostaju identična: strah, ljubav, odsutnost, nada, odgovornost, gubitak, potraga za smislom. Zato priča napisana na jednom mjestu može biti shvaćena na drugom kraju svijeta.

Kad sam počeo slagati fragmente svog iskustva, nisam zamišljao sagu. Jednostavno sam pokušavao razumjeti što je ostalo nakon posla, putovanja, kušnji, susretenih ljudi. Ostalo je manje nego što sam mislio. I mnogo više nego što sam zamišljao — načela, odnosi, lekcije, nevidljiva nit.

Često me pitaju koja je poruka. Istina je da ne postoji samo jedna — svaki čitatelj ući će kroz druga vrata. Ako ste na ovim stranicama prepoznali nešto svoje, vrata su već otvorena. Ne morate tražiti dopuštenje. Samo ih morate preći. Uđite ako se prepoznate.