HVALA TI, SVIJETE

Došao sam do kraja ovih pragova na isti način na koji sam došao do mnogih mjesta u svom životu — ne slijedeći savršenu kartu, nego slijedeći nit. Kad sam počeo ovaj put, nisam gradio sagu. Jednostavno sam pokušavao razumjeti zašto neki ljudi nastavljaju živjeti u nama.

S godinama sam shvatio da LJUDI KOJI SU OSTALI nije rođen iz marke, tvrtke, pa čak ni obitelji. Rođen je iz pitanja: kako život može preći epohe, zemlje, kulture i ljude a da ne izgubi vlastiti identitet? Odgovor nisam pronašao u rezultatima. Pronašao sam ga u odnosima.

Stigavši ovdje, želim prepoznati nevidljivo mnoštvo iza svakog puta: mog djeda, mog oca, moju majku, za ono što su prenijeli a da nisu trebali objašnjavati; žene koje su prve vidjele što se događa; kolege, klijente, strance koji su me svi, na različite načine, nečemu naučili; zemlje koje su me podsjetile da je svijet mnogo prostraniji od naših uvjerenja.

Ovo djelo nosi moje ime. Ali ne pripada samo meni. Pripada i svima onima koji su, svjesno ili nesvjesno, ostavili trag na putu. Ako ste u ovim stranicama pronašli nešto što vam pripada, onda ova priča više nije samo moja. Postala je i malo vaša. Zato ne završavam oprostajem. Završavam zahvalnošću.