SVJETLO U PROZORU

Veći dio života vjerovao sam da se vrijednost osobe mjeri onim što uspije postići. Kako su godine prolazile, počeo sam primjećivati da se ljudi kojih se najviše sjećam gotovo nikad ne poklapaju s onima koji su postigli najimpresivnije rezultate. Sjećao sam se onih koji su ostali blizu, koji su slušali, koji su bili prisutni.

Mnogi ljudi misle da pomoći znači naći rješenja. Više nisam siguran u to. Ljudi koji su mi zaista pomogli nisu uvijek posjedovali odgovore. Često su posjedovali samo spremnost da ostanu. I to je bilo dovoljno.

S godinama sam naučio da mnogi problemi ne traže da budu riješeni odmah. Traže da budu pređeni. A kad problem mora biti pređen, prisutnost vrijedi više od kompetencije. Prestao sam se osjećati obveznim naći rješenja za sve, i počeo sam njegovati drugačiju kvalitetu: dostupnost.

Ljudi zaboravljaju mnoge stvari. Zaboravljaju riječi, datume, čak i važne događaje. Ali rijetko zaboravljaju tko je ostao uz njih u potrebnom trenutku. Ne možemo uvijek promijeniti ono što se događa, ne možemo uvijek izliječiti ili spasiti ili razumjeti. Ali možemo biti tu. I mnogo češće nego što zamišljamo, prisutnost je dovoljna.