PITANJE KOJE NEDOSTAJE

Veći dio života jurić sam za odgovorima, kao gotovo svatko. Vjerovao sam da se zrelost sastoji u njihovom gomilanju — što više iskustva, to manje sumnji. Život je činilo se posve ignorirao tu teoriju. Godine su prolazile, a pitanja nisu opadala. Postajala su dublja.

Shvatio sam nešto: odgovori imaju kratak život. Prava pitanja imaju dug život — tko sam ja, što je zaista važno, za što vrijedi patiti. To nisu pitanja koja treba riješiti. To su pitanja koja treba nastaniti. Odgovor zatvara. Pitanje otvara.

Najzanimljiviji ljudi koje sam upoznao bili su također i najmanje sigurni. Ne neodlučni — otvoreni. Shvaćali su da je stvarnost prostranija od uvjerenja, bogatija od zaključaka. Prava inteligencija ne sastoji se u posjedovanju mnogo odgovora. Sastoji se u prepoznavanju koja pitanja još zaslužuju biti postavljena.

Prestao sam tretirati sumnje kao neprijatelje i počeo ih smatrati suputnicima. Jer odgovor se može iscrpiti. Pitanje može generirati cijeli život. Ne traži samo odgovor. Traži pitanje koje ga je stvorilo — jer iza svake prave promjene uvijek stoji nevidljivo pitanje.