Trezor zvan Crkva

Tantijemi knjige stare dvije tisuće godina

Danas me zove Francesco, jedno od moje troje talijanske djece. Kaže: znaš, tata, sada, više nego ikad prije, doista si švorc. Bez ikakve dvojbe. Odgovaram: dobro jutro, kako si. Kažem mu da je to vjerojatno najbolji način da se otvori telefonski razgovor. I da u trideset i tri godine očito nisam uložio dovoljno vremena učeći ga kako se govori s drugim ljudskim bićem. Upravo sam bio pročitao da su sinovi snažno vezani uz svoje majke. Faktor X dolazi od nje. A kad je riječ o inteligenciji, tu nema puno rasprave. Ne iznevjerava očekivanja. Nepovratan u prijenosu. Ono što je prirodna genetika ne može se promijeniti. Bila je utjeha imati kćer. I premda nismo imali razloga zvati se, jer smo živjeli u istoj kući, ona mi je istoga dana rekla da je naši razgovori uznemiruju i da ne može razumjeti odakle dolazi taj emocionalni, empatijski udar. Nasmiješio sam joj se. To je bilo dovoljno. Bila je moja kći. Objašnjenje nije potrebno. Neke činjenice vladaju nad svim ostalim. I onda sam se sjetio da sam napisao knjigu naslovljenu ISUSOV TELEFONSKI POZIV. Povukao sam je iz objave nakon što sam je našao u jednoj Amazonovoj chat-temi, gdje je netko pitao koliko bi, dovraga, trebala koštati knjiga koju je napravila umjetna inteligencija. On je mislio na svoju. Napisanu prije otprilike dvije tisuće godina. Prodala se u milijardama primjeraka i njegove su tantijeme postale vječne, pohranjene u trezoru zvanom Katolička crkva.

Koji je netko htio preimenovati: AMAZURCH. Najsmješnije je ovo. Unutar svake naše misli postoji komadić nas koji nikome nikad nismo predstavili. Ljudi koji nas gledaju izvana zastanu na trenutak, pogledaju nas, i uvijek stignu na isto mjesto. Tko je, dovraga, ovaj tip. Nando

© 2026 Ferdinando Frega — Nando the Scribe. Sva prava pridržana.