Hrvatsko izdanje · VATICAN SAGA · 12/17
Susret kakav nikad ne očekuješ
Katkad je najveće iznenađenje otkriti kako te drugi vide. Nikad nisam bio osobito oduševljen društvenim mrežama. Sa šezdeset i jednom godinom uvijek sam na njih gledao kao na vježbalište za mlađe. Barem je takva bila moja pretpostavka. Ali žena me nagovorila da se prijavim. Prema njoj, to bi mi
tko sam i da im predstavim svoj projekt. Barem su to, tvrdila je, bile njezine plemenite namjere. Ipak, društveni se web pokazao daleko složenijim od mojega misaonog okvira. 1
Umjesto da se promoviram i posvuda ubacujem poveznice na svoje objave, jednostavno sam postavio fotografiju i svoje osobne podatke. Taman toliko da kažem tko sam, a da se ne pretvaram da sam netko drugi. To je oduvijek bilo pravilo koje mi je nametnuo otac. Za svojega je života isto načelo ponavljao iznova i iznova: Prvo činjenice, pa onda književni noir. Nekoliko događaja iz prethodnih dana, vezanih uz pozicioniranje mojih stranica, koje sam primijetio gotovo slučajno, nikad me nije navelo da povjerujem u išta drugo osim da sam sâm, da promatram i čitam. Nisam ni izdaleka zamišljao da i drugi gledaju. I da bi mogli dolaziti iz svakog kutka svijeta. Moja me žena, dalekovidna kao i uvijek, podsjetila da jasno razlučim što je stvarno, a što bi moglo biti tek lažno. Zatim mi je postavila pitanje koje me potpuno destabiliziralo. „Pregledala sam nalaze krvi koje si vadio prije nekoliko mjeseci jer sam inzistirala da ih vidim. Vrijednost testosterona nije bila navedena, pa sam nazvala kliniku i pitala zašto.” Zastala je prije nego što je nastavila. 2
„Rekli su mi da njihov sustav ispisa prikazuje samo vrijednosti do tri znamenke. Tvoja nije bila prikazana jer ih ima četiri.” Rekla mi je da je pitala je li došlo do pogreške, govore li uopće o istoj osobi. Potvrdili su moje osobne podatke. Zatim je, prema riječima moje žene, jedna od recepcionarki dodala sa smiješkom: „Gospođo, kad vam dojadi muž, pošaljite ga nama.” Pozornost je, gotovo kao da je riječ o sudbini a ne o presudi, oduvijek stizala preko izvanrednih žena koje su svoje namjere mjerile riječima i fotografijama. Prva je poruka jednostavno postavljala pitanja. Nasmiješio sam se i nastavio dalje. Zatim je stigla druga poruka s WhatsApp brojem i molbom da se javim. Naposljetku je stigla posljednja. „Želim te upoznati. Mislim na tebe cijelu noć. Amerikanka sam, četrdeset i osam godina, slobodna, i želim te.” Nasmiješio sam se. Ali nisam se mogao suzdržati da ne odgovorim. Napisao sam: 3
„Draga gospođo, vaše mi riječi laskaju, ali postoje tri razloga koji nas drže odvojenima: udaljenost, razlika u godinama i moja supruga.” „Prve se dvije prepreke vjerojatno mogu prevladati. Što se tiče moje supruge, rado ću vam dati njezin broj kako biste se vas dvije mogle dogovoriti oko mogućeg aranžmana.” „Možda biste me mogle podijeliti na parne i neparne dane.” „Samo nemojte to svesti na satne smjene. Nisam čovjek rasporeda i satova.” „Ja sam netko koga ne očekujete, a kad se ljudi jednom na mene naviknu, pustiti me postaje prilično teško.” Nekoliko sati poslije žena je nasmiješena ušla u moju radnu sobu. Obavijestila me da je primila poruku od jedne Amerikanke i htjela je znati što da učini. Moj je odgovor bio jednostavan i trenutačan: „Sve što će vas obje usrećiti.” Zatim sam dodao: „Samo zapamti da mrzim gledati ženu kako plače. Volim ih gledati samo kako se smiješe.” Okrenula se i izišla iz sobe bez ijedne riječi. 4
A ipak, bio je to prvi put da sam društvene mreže upotrijebio da doista povedem razgovor. Te me večeri za večerom neprestano promatrala. Moja se kći smijala. Onda je moja žena iznenada eksplodirala: „Vidjela sam tvoje fotografije od prije dvije godine, i ti više nisi ista osoba.” Zagledala se ravno u mene. „Tko si ti, dovraga, zapravo?” Odgovorio sam bez oklijevanja: „Ja sam Ferdinando Frega,
Gillettea.” Prasnula je u smijeh. Zatim je izjavila, dovoljno glasno da svi za stolom čuju, da me nikad neće dijeliti s drugom ženom. Iz jednog jednostavnog razloga. Već sam se i sâm savršeno dobro znao podijeliti bez ičijeg dopuštenja. I to je bilo sasvim u redu. Ferdinando Frega BLADEFREGA 5
Ferdinando