PRVA PUTOVNICA

Godinama sam vjerovao da gradim karijeru. Svako jutro imalo je ciljeve, svaka godina bilancu. Zatim je došlo vrijeme i sve stavilo na svoje mjesto. Danas, gledajući unatrag, ne sjećam se brojki koliko ljudi, ne statistika koliko razgovora.

Naučio sam poštovati nešto drugačije od talenta: postojanost. Talent može otvoriti vrata; postojanost ti omogućuje prijeći hodnik. Organizacija nikada nije doista sastavljena od zgrada ili logotipa. Sastavljena je od ponašanja koja se ponavljaju kroz vrijeme.

Kako sam počeo putovati kroz različite narode, isprva sam tražio razlike. Zatim sam počeo primjećivati sličnosti: otac zabrinut za budućnost svoje djece, majka spremna žrtvovati se, radnik koji traži poštovanje. Koordinate su se mijenjale. Ljudsko biće ostajalo je iznenađujuće slično.

Tvrtka je bila važna. Oblikovala me, testirala me. Ali nije bila cilj. Bila je polazna točka. Posao je izgradio vještine. Svijet je izgradio svijest. A prava priča, ona koja se polako oblikovala u meni, tek je trebala početi.