NEMA PUTA NATRAG

Postoje putovanja koja počinju odlaskom, a druga počinju gubitkom. Dugo sam vjerovao da je povratak geografsko pitanje. Zatim sam otkrio da neki povratci ne vode ni na jedno vidljivo mjesto, jer mjesto koje treba doseći više ne postoji, ili smo se previše promijenili da bismo ga prepoznali.

Jednog jutra shvatio sam da zapravo ne želim ići natrag. Želio sam povratiti osjećaj, sigurnost, verziju svijeta u kojoj je pitanja izgledalo manje od odgovora. Život ne nudi putovanja kroz vrijeme. Nudi samo transformacije.

Mnogi ljudi provedu život tražeći dom, misleći da je to mjesto. Zatim dođe dan kad otkriju da je dom stanje duše. Prestao sam pitati gdje pripadam, i počeo pitati što nosim sa sobom — jer pripadnost se mijenja, granice se mijenjaju, ali ono što nosimo iznutra nastavlja putovati.

Na kraju sam prestao tražiti put povratka, jer sam shvatio da se nikamo ne vraćam. Dolazio sam — do verzije sebe izgrađene od svih odlazaka, svih gubitaka, svih transformacija. Povratak koji sam godinama tražio nije vodio u prošlost. Vodio je meni.