BEZ STALNE ADRESE

Postoji trenutak kad geografija prestaje biti karta i postaje iskustvo. Za mene se to dogodilo polako — nije bilo epskog telefonskog poziva, jednostavno su se otvorila vrata, a iza njih bio je svijet. Kad napustiš mjesto gdje si odrastao, prvo što gubiš jest iluzija da je tvoj način života prirodan način života.

Svaka je zemlja kao da je pričala drugačiju verziju iste ljudske priče. Jezici su se mijenjali, lica su se mijenjala, ali pitanja su ostajala identična: kako izgraditi obitelj, kako zaštititi ono što voliš. Mnogi misle da putovati znači kretati se. Nije istina. Putovati znači mijenjati perspektivu.

Kad živiš dovoljno dugo u inozemstvu, riječ ‘dom’ mijenja značenje. Više se ne poklapa s adresom ili gradom. Postaje ono što uspiješ ponijeti sa sobom — načela, sjećanja, ljude koje voliš. Naučio sam da su ljudska bića mnogo sličnija po onome čega se boje nego po onome što posjeduju.

Na kraju, najveća promjena nije bila preseljenje iz jedne nacije u drugu. Bila je to promjena iz uske vizije u širu. Svijet je promijenio adresu. A nova adresa bio sam ja.