Prva oštrica, moj Gillette · Hrvatsko izdanje · Br. 06
GILLETTE: GODINA TROJKE – 2. ČIN
U jednom se životu toliko toga događa, sve odjednom, da zaborav postane prirodan – emocije se ne pamte, one se žive u trenutku. Činjenice ostaju u sjećanju.
Tog jutra 29. svibnja pojavio sam se na drugom katu Gospodarske komore u Reggio Calabriji. Imao sam 28 godina. Dočekala me jedna žena, predstavila se kao predsjednikova tajnica i rekla da je ulaz dolje – vjerojatno sam se izgubio.
Zapravo, pozvan sam ovamo kao član vijeća odbora trgovačkih zastupnika. Evo brzojava.
Da vidim: gospodin Frega Ferdinando, pozvan 29. svibnja u 9.30 – ali to mora biti greška. Možda su mislili na nekog drugog Fregu. Možda na vašeg oca. Premladi ste. Ovo mora biti pogreška. Vašu osobnu iskaznicu, molim.
Provjerila je i deset minuta poslije vratila se sa samim predsjednikom, koji me srdačno pozdravio – najmlađeg člana vijeća u talijanskom odboru zastupnika.
Tajnica me gledala onako kako se gleda ranjeni bizon koji još nije mrtav, ne znajući gdje prvo udariti. Kad se pribrala: gospodine Frega, oprostite – čime se vi zapravo bavite?
Hvala vam na „gospodinu”, ali završio sam samo osnovnu školu, bez diplome. Prodajem žilete – na malo, čak ni na veliko. Rekli su mi da nisam spreman.
Pa zašto su vas onda imenovali ovamo, i tko?
I sam sam se to pitao. Jedan kolega s kojim sam radio prije 2000 godina voli mi zbijati takve šale. Nikad ne pitam zašto.
Čekajte – vi ste i u nacionalnom odboru Confcommercia Italia. I to je došlo od njih. A prodajete samo Gilletteove žilete?
Da, gospođo. Samo na malo. Premda, zamislite da ih jednoga dana proizvodim i prodajem na veliko, na većem području. Što bi se onda dogodilo?
Da pitamo vašeg kolegu od prije 2000 godina?
Ahahahahah.
Sastanak počinje. Dvanaest nas je. Imenuju se predsjednik, tajnik, članovi vijeća, blagajnik – i ostaje jedna uloga, a svi gledaju u mene: glasnogovornik.
Odbijam. Nikad nisam bio dobar u tome.
Ferdinando
THE BIC SAGAThe takeover that never happened.
THE WILKINSON SAGAThe steel aunt.