GILLETTE, NEZABORAVNO SJEĆANJE

Nitko nije znao što mogu izgraditi.

Nisam inženjer. Nisam arhitekt. Nisam graditelj. U najboljem slučaju tek sam slobodni zidar – šegrt gladan učenja u 61. godini.

Kad počnete čitati ovu sagu, negdje na pola puta većina će vas pomisliti da govori o Gilletteu. O karijeri. Možda čak o autobiografiji bivšeg menadžera.

Prevarit ćete se.

Tko god bude čitao, vidjet će samo površinu.

Ova saga ne govori o oštricama.

Ne govori o korporacijama.

Ne govori o upravljanju.

Ne govori čak ni o uspjehu.

Govori o sjećanju.

Jer sve što vidimo osuđeno je na nestanak.

Tvrtke se mijenjaju.

Tržišta se mijenjaju.

Tehnologije se mijenjaju.

Ljudi stare.

Kuće se prazne.

Fotografije blijede.

Dokumenti padaju u zaborav.

Čak se i imena pretvaraju u prah.

Sjećanje je jedino što se i dalje bori.

Svaka knjiga napisana protiv zaborava čin je otpora.

Svako sačuvano sjećanje pobjeda je nad vremenom.

Svaka ispričana priča jednostavna je izjava:

„Ovo je postojalo.”

Zato se rodila THE GILLETTE COMPANY SAGA.

Ne da prodaje.

Ne da uvjerava.

Ne da osvoji tržište.

Nego da spriječi da ljudi, mjesta, odnosi i znanje nestanu bez traga.

Jednoga dana nitko se neće sjećati poretka na ljestvicama.

Nitko se neće sjećati algoritama.

Nitko se neće sjećati koliko je posjetitelja dolazilo svaki mjesec.

Gotovo svi brojevi bit će mrtvi.

Ali autentično sjećanje još uvijek može prijeći naraštaje.

Možda unuk.

Možda neznanac.

Možda netko tko se još nije rodio.

Otvorit će stranicu.

Pročitati rečenicu.

I otkriti da je netko, davno prije, odlučio ostaviti trag.

Ne spomenik.

Ne carstvo.

Ne kip.

Sjećanje.

Jer ljudi ne preživljavaju zahvaljujući moći.

Preživljavaju zahvaljujući pričama.

A priče preživljavaju samo kad ih netko odluči čuvati.

Zato ovaj kralj nema prijestolja.

Nema vojske.

Nema kraljevstva.

Njegovo je područje sjećanje.

Njegove su granice uspomene.

Njegovi su gradovi priče.

Njegovi su građani svi ljudi koji odbijaju biti zaboravljeni.

Na kraju Gillette sage ne ostaje nijedan čovjek.

Ne ostaje nijedna marka.

Ne ostaje čak ni prezime.

Ostaje samo jedno pitanje:

Što vrijedi sačuvati kad sve drugo nestane?

Cijela saga postoji da bi odgovorila na to pitanje.

Stranicu po stranicu.

Život po život.

Sjećanje po sjećanje.

KRALJ SJEĆANJA

Jer sve prolazi. Sjećanje ostaje.