PRIJE GILLETTEA: BESKONAČNI SASTANAK

Vječni sastanak izvanredna je institucija. Počinje pitanjem, stvara rječnik i završava odlukom da se zakaže novi sastanak. Njegovo je najveće postignuće to što odgađanje izgleda kao suradnja.

Sudjelovao sam na strateškim sastancima o planovima, transformacijama, preobrazbama i novim počecima koje su osmislili ljudi koji su još objašnjavali zašto je prethodni početak propao. Organizacija to zove kontinuitetom. Vrijeme to zove vremenom. Sve se mijenja: direktori, prioriteti, sustavi, slogani i aparati za kavu. Ostaju samo zapisnici, koji hrabro bilježe ono što nitko nije odlučio. Stvaranje je manje elegantno i korisnije. Stranica napisana danas možda je nesavršena, ali postoji. Savršena stranica o kojoj se raspravlja deset godina ostaje glasina. Vječnost nije duljina razgovora. To je život posljedice nakon što razgovor završi.

Vječnost ne počinje kada vrijeme postane beskrajno. Počinje kada odluka, stranica ili djelo odbiju isteći.