GILLETTE: BRAK

Nikad nisam bio stvoren za formate. Ni pri rođenju, ni sa 61. Moje su misli uvijek marširale ravnom linijom prema djelovanju, a riječi koje su ostale iza preživjele su samo kao jeka – ton, gesta, šutnja koja je govorila više od rečenice.

A počelo je kad sam promatrao parove s početka 1900-ih. Čvrsti brakovi, dugi životi i prevare kojima se upravljalo najstarijom filozofijom ikad izmišljenom: što srce ne vidi, oko ne boli. Tada je varanje bilo obiteljska investicija. Djeca su bila nusproizvod, rad je bio sudbina, a vjenčanja jedini pravi trošak – omotnice su plaćale slavlje, ostalo je padalo na par. Ljudi kažu da je to bilo zato što nije bilo televizije. Ni talk showova. Ni razonode. Samo hrana, intimnost i iskonska istina ljudskog postojanja.

Pa, što sam učinio? Počeo sam se ženiti. Posvuda.

Poljska, 1985. Faza prije vjenčanja bila je remek-djelo: davala ti je sve, rodbina te obožavala, a svi su se smiješili jer su znali da si nakon obreda… prepušten sam sebi idućih 50 godina.

A budući da sam osam godina odrastao u katoličkom internatu, inzistirao sam na dvjema fazama: najprije duhovni obred, pravni papiri poslije. Mnogo poslije. Prekasno. Zapravo… nikad.

Između 1985. i 1992. svijet je vjerovao da sam se oženio gotovo tri puta. Obredi su bili savršeni. Pravni dio? Uvijek sam bio „nedostupan”.

Onda je život učinio ono što život uvijek čini: poslao mi je ženu koja je živjela sto metara od moje kuće. Ona je slomila sustav. Udala se za mene uvjerena da je to bila moja ideja. Pustio sam je da u to vjeruje. Jer mi se poraz od nje činio jedinom pravom pobjedom. Rezultat: troje djece, trideset i tri godine braka.

Ali priča tu ne završava. Između 1995. i 2015. skupio sam još jedanaest simboličnih brakova diljem svijeta. Isti obred, ista čarolija, isti bijeg. Ljudi mi nisu vjerovali. Ni danas ne vjeruju.

I jednoga sam dana shvatio nešto jednostavno: nisam se mogao oženiti svakom ženom na svijetu. Nisam ih mogao sve zadržati. Ali mogao sam zadržati trenutke. Jedan po jedan. Jer žene – sve one – oduvijek su bile superiornije od nas muškaraca.

I još sam tu, još ih pokušavam osvojiti, trenutak po trenutak. Jer to je jedini brak u koji sam ikad iskreno vjerovao.