GILLETTE: MAJKA

Kad sam bio dijete, svaki put kad si nekome pričala o mojem rođenju, uvijek si počinjala istim pitanjem koje si postavila kad si čula moj prvi plač: „Je li zdrav?” I godinama sam mislio da djeca dolaze na svijet u dijelovima, kao igračke koje treba sastaviti. Ljudi su se smijali kad sam to govorio. Onda smo svi odrasli i otkrili da je to istina.

Najprije dolazi tijelo koje raste. Zatim snaga koja se razvija. Zatim mozak koji nas podsjeća tko su nam roditelji.

Ti i ja… od početka smo bili sukob. Trebalo mi je pet godina da shvatim da ćemo uvijek biti podijeljeni. Mislila si da smo isti. Ali polovica mene nisi bila ti – bio je to moj otac.

Nisam te volio jer me nikad nisi naučila kako ljubav funkcionira. Nisam te mrzio jer moj DNK nije nosio taj kod. Ali šezdeset sam godina nosio tvoj bijes, i prije nekoliko mjeseci vratio sam ti ga na tvojem grobu.

Danas je Majčin dan. Dan koji svijet koristi da kaže „hvala” za tisuću stvari. Ali zahvalnost je samo riječ – ostalo su činjenice.

Zato te slavim iz daljine. Bez ogorčenosti. Bez potrebe za oprostom. Jer sam napokon nešto shvatio: ono što mi nisi dala, nisi ni imala – i nisi znala gdje to pronaći. Tvoji ti roditelji nikad nisu predali baklju.

Ostavljam ti ovo, odakle god me čitala: sjećanje na svaki put kad sam te nasmijao. Jer si uvijek vjerovala da sam netko neočekivan. Ali nisam bio. Bio sam samo tvoj mali dječak.