L’ORÉAL, MERCHANDISER I MERCHANDISING

Te sam večeri stigao, točno na vrijeme, na zadanu adresu i zatekao dvadesetak ljudi koji su prolazili kroz istu rutinu kao i ja – došli su učiti i na kraju otići s potvrdom o pohađanju, koja bi mnogima značila titule i bodove.

Prvi je dan bio krug predstavljanja – tko smo, odakle dolazimo – a među prisutnima bio je netko iz Stande, netko iz Upima, netko iz državnih željeznica, s lokalne televizije, jedan optičar, prodavač voća, poslovni savjetnik, prodajni zastupnik za sireve i ja.

Pitao sam se u što sam se uvalio, ali već sam bio platio i kao budala zaključio sam da sam zabio autogol – barem u početku, prije nego što pričekam da vidim kako će se stvari razvijati.

Bila su tri predavača, dvije žene i jedan muškarac, prosječne dobi oko trideset i pet godina, s onakvim iskustvom koje dobro izgleda u životopisu, ali ne znači nužno i pravo znanje.

Zaposlili su ih preko Amazona i LinkedIna, a za njih je bio velik ponos i ugled biti dio okruženja jedne multinacionalne tvrtke i moći reći: mi ovdje predajemo.

Drugoga su dana počeli prikazivati slajdove u PowerPointu – osjećao sam se kao da sam ponovno na nekom od svojih sastanaka u Gilletteu – ali ostao sam miran i odlučio najprije razumjeti, a poslije suditi.

Trećega se dana pojavio jedan direktor škole i učinilo mu se dobrom idejom izdvojiti me i ispitivati pred svima, gotovo kao da me pokušava staviti na kušnju – iako nisam mogao shvatiti zašto.

Bio je menadžer u BIC FRANCE i prezirao je Gillette i sve koji su s njim bili povezani, izravno ili neizravno.

Četvrtoga se dana vratio s jednom ženom, glavnom izvršnom direktoricom multinacionalne tvrtke koja je vodila školu i njezine tečajeve. Prišla je mojoj klupi, privukla stolac i sjela do mene. Nije rekla ništa, samo je gledala bilješke koje sam vodio u bilježnici – samo trokuti, nikakve prave bilješke.

Ostala su još dva dana do kraja tečaja. Svi su bili zadovoljni i motivirani, a kad je rasprava za okruglim stolom došla do mene, pitali su me što mislim.

Ništa, odgovorio sam, i cijela je dvorana utihnula.

Posljednjeg dana morali smo se potpisati da zaključimo sve i preuzmemo potvrde o pohađanju – prava diploma stići će poštom – a nakon potpisa pozdravio sam se i otišao.

Zastao sam pred jednom crkvom i ušao. Bila je puna, misa je bila u tijeku, a tečaj me naučio nečemu što nisam znao: pravi majstori merchandisinga bili su svećenici. Prodavali su, a da to nitko nikad nije primijetio, i bili su dobri u tome upravo zato što robu nikad nisu ni izlagali.

Potrošio sam dobar novac, a bilo bi dovoljno čitati povijest, baš kao što mi je predložio otac. Kakva pogreška što ga nisam poslušao.