GILLETTE PRIVLAČI

U životu sam uvijek pomno pazio na tri temeljne stvari: učiti ne poučavajući, nego pokazujući; promatrati s namjerom, ali nikad ne sputavati; i onda ono što sam uvijek najviše volio – dijalog i komunikaciju žena, jedini oblik koji u tišini, njihovim vlastitim gestama, kaže sve, dotakne sve, a da se nikad ne posluži rukama.

A ideja gillettenarrativea stvara ženske učinke koji su, blago rečeno, iznenađujući.

Pišu mi mladi autori – priče, maštarije, istine, poluistine i sve što pisanje može ponuditi – da bi zaslužili svoje mjesto, izborili si prostor, pokušali objaviti. I savršeno ih razumijem, u njihovoj namjeri, ondje gdje se očekivanja i nade susreću, ali uvijek nedostaje prava procjena između nužde i potrebe.

Uvijek sam im odgovarao da nisam ništa više od kalabrijskog pisara, koji je iz talijanskoga dobio četiri od deset, posljednji u razredu, potpuno izvan svake ljestvice – i da za postizanje svojih ciljeva uvijek treba ustrajati i ići naprijed, uvijek promatrajući sposobnost vlastite majke, one koja nam govori koliko naš faktor X zaista vrijedi.

Među pričama koje sam primio izabrao sam tri koje su me nasmijale, potaknule na razmišljanje i na promišljanje. Želim ih ovdje priložiti i podijeliti s čitateljima gillettenarrativea.

Ona o Bezosu nije smjela izostati.

Neke su mu tržišne operacije loše prošle. Prodao je gotovo sve u Amazonu – sada drži tek oko osam posto paketa dionica – i ostaje u povijesti kao osoba koja je izgradila marku koja je zatim prodana drugima.

Jedna od najvažnijih odluka koje je donio posljednjih godina bila je da ulaže u proizvodnju diverzifikacijom, prešavši od raznositelja novina od vrata do vrata do izdavača i publicista, a zatim počevši financirati proizvodnju – konkretno, i industriju celuloze.

Čini se da se njegova žena nije slagala s njim. Već se jednom prije razveo i nije se odviknuo od navike da se ponovno ženi. U jednom se trenutku našao siromašan.

Njegova se žena sažalila nad njim i nazvala svoju prijateljicu, gospođu Watson – za one koji možda ne znaju tko je ona, vlasnica je Walmarta, najvećeg prehrambenog distribucijskog lanca na svijetu – i zamolila je da ga zaposli u trgovini daleko od kuće, kako bi ona imala više vremena za sebe.

Prvi radni dan. Voditelj odjela odjenuo ga je u uniformu i odveo na odjel za čitanje. Nećete vjerovati – ali bio je pun primjeraka knjige GILLETTE AMORE ONE WOMAN. A kad je na knjigama pročitao ime Ferdinando Frega, podsjetilo ga je na nekoga. Nije mu trebalo dugo da shvati da je to osoba koja mu je nekoć raznijela algoritam.

Autor ove priče završava ovim retkom: srećom ili ljubavlju, ali uvijek zbog žene.

A onda me pita:

Čitam Vaše knjige: nikad ne govorite o ženama – ali govorite sa ženama. Kako Vam je to uspjelo?

Odgovor je jednostavan: čim to shvatim, obavijestit ću vas.