GILLETTEOV UM

Ovo nije uobičajena objava, uobičajeno priopćenje koje čovjek osjeća potrebu poslati u svijet. Ovo je jedan od onih trenutaka koji ostanu utisnuti u nečiji život.

Kad sam prvi put počeo pisati, imao sam samo 3 godine. Još nisam znao vladati olovkom ni kemijskom, ali prvo što sam uspio nacrtati bio je trokut.

Moj se otac iznenadio. Moja je majka to pripisala slučaju – natjerala me da pokušam ponovno, i izlazio je sve manji, ali uvijek trokut.

Dok sam odrastao, nitko mi nikad nije objasnio što to znači. Sve dok jednoga dana, u katoličkom internatu, nisam shvatio da u njemu živi molitva: u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Bio je – i jest – savršenstvo. Zbroj dvaju ili više trokuta čini kvadrat, i ideja da je kvadrat savršen geometrijski lik srušila se u trenu, bez trunke sumnje.

I nakon toliko godina u Gilletteu, nitko ni na jednom sastanku nikad nije rekao: kvadrirajmo problem. Umjesto toga čulo se – i bilo je ispravno: triangulirajmo situaciju, odredimo slaba područja, jaka i ona koja vrijedi poboljšati.

Danas je moj trokut zatvaranje Gillette sage. Ne kao cilj, ne kao plan – nego kao spisateljski nagon i kao jedinstven čin dubokog poštovanja.

Svima koji će doći čitati: male doze. Nikad sve odjednom. Inače um ne filtrira dobro.

Ugodno putovanje.

Dobro došli.