GILLETTEOVO LUDILO

DESET SOBA UMA

Postoji kuća u kojoj svatko od nas živi, a da je nikada nije izabrao.

Nema adresu. Nema je ni na jednoj karti. Ipak je poznajemo bolje od ijednog mjesta u kojem smo ikada uistinu živjeli. Unutra je desetero vrata.

Neka otvaramo svaki dan, a da toga nismo ni svjesni.

Druga držimo zaključanima i pretvaramo se da nemaju nikakve veze s nama.

A onda postoje sobe koje nismo sami sagradili, a ipak ih nekako nosimo u sebi. Ovo nije teorija.

Nije ni psihološki priručnik koji skuplja prašinu na polici.

To je svjedočanstvo čovjeka koji je prošao kroz tih deset soba, jednu po jednu, često ne znajući gdje se nalazi, i koji sada, s nekoliko godina više na leđima, pokušava ih opisati točno onako kako ih je proživio.

Desetero vrata.

Otvorio sam ih sva.

Neka sa znatiželjom.

Neka nevoljko.

Neka tek kad je već bilo prekasno za povratak.

Ako vam se ove sobe čine poznatima, nije to zato što pričaju moju priču.

Nego zato što negdje duboko u sebi pričaju i vašu.

Ferdinando

LUDILO – Višak

Zvali su me ludim.

Više puta.

Ponekad zato što sam previše mislio.

Ponekad zato što sam previše osjećao.

A ponekad jednostavno zato što sam stvari vidio iz drugog kuta.

S vremenom sam shvatio da je ludilo često etiketa koju dajemo onome što ne možemo razvrstati.

Ipak, postoji vrsta ludila koja se rađa iz pretjerane osjetljivosti.

Iz pretjeranog propitivanja.

Iz nesposobnosti da prihvatimo površine bez dubine.

Ludilo je soba u kojoj misao trči brže od jezika.

U kojoj osjećaji stižu svi odjednom.

U kojoj srce ne može zatvoriti svoja vrata.

Tko god prođe kroz nju, nikada ne izađe nepromijenjen.

Jer je nešto vidio.

A ono što je viđeno ne može se odvidjeti.

Mnogi vjeruju da je ludilo suprotnost inteligenciji.

Ja nisam uvjeren.

Ponekad su bliski rođaci.

Ponekad je ludilo inteligencija koja je stigla do svoje posljednje granice.

Točke u kojoj se više ne može obuzdati.

U kojoj vidi previše veza.

Previše značenja.

Previše stvarnosti u isto vrijeme.

A kad se to dogodi, jezik više nije dovoljan.

Kao nesavršen prevoditelj ostaje samo gesta – ili tišina.