UNUTAR WALL STREETA – SEMANTIČKI KAPITAL

Uvijek sam vjerovao da ljudima treba pomagati da donesu najbolje odluke, poticati ih da rasuđuju, razmišljaju, pronađu logiku i nose svoje ideje naprijed, ondje gdje promjena ne predstavlja područje nestabilnosti, nego čvrstu evoluciju misli, ništa više.

Ali samo to nije bilo dovoljno, jer uvijek je trebalo pronaći pravog sugovornika, nekoga tko je sposoban razumjeti što je više moguće, nekoga spremnog analizirati rizike, plemenite strane, dobit, poput sve one gospode koja svaki dan rade unutar financijskih sustava i vrijednosti i upravljaju svijetom.

Gospoda s WALL STREETA.

Onda se dogodi da, dok predstavljanje tromjesečnih rezultata može odrediti dobit ili gubitak i posljedičnu revalorizaciju cijena dionica, tržišna buka koju stvaraju vijesti ili događaji, često sami po sebi nevažni, ali otvoreni tumačenju, postane povezana sa svijetom gospodarstva, industrije, politike, zdravstva, društva ili bilo kojim drugim, samo kao opravdanje.

Nitko nam ne zna dati indeks rizika, novih ponašanja, a ipak je uobičajena praksa premještati imovinu odlučivanja uprava, ne uvijek intuitivnih ili instinktivnih, koje vodi broj jedan oslonjen na broja dva, tako da mu nitko ne izmakne stolicu ispod guzice.

Onda opravdanje postaje upravljanje ili korporativna usklađenost, a ako ni to nije dovoljno, uvijek se nekoga pročisti, isključi i okrivi jer u trenucima promjene nije imao hrabrosti djelovati.

Povijesna činjenica koja se već dogodila.

To je povijest onoga što je bilo i kako su se ljudi toga vremena s tim suočili, a podsjeća na Talijana koji je osnovao Bank of America i na njegov ritual odobravanja zajmova bez jamstava, samo promatrajući žuljeve na rukama ljudi.

Svi su ga smatrali ludim, nepromišljenim. Ali ne zaboravimo da je nakon potresa svojega vremena iznio sef i stol nasred grada i Banka se nikad nije zatvorila.

Onda svi znamo što je kasnije postala, ne zbog bogatstva svojega osnivača, nego zato što je on nastavio živjeti s doista malo i sve ostavio naraštajima koji su dolazili.

A u Kalabriji su u to vrijeme seljaci, kad su htjeli znati kakvo će vrijeme biti sutradan, pitali svoje žene bole li ih koljena.

Ahahahah.

Ali što to gospodi s Wall Streeta još nedostaje, nešto što ne mogu naučiti a da ne plate cijenu, premda to zapravo nije trošak, kao što se čovjek ne odriče novosti:

a) telefon APPLE 20, kojega još nema na tržištu.

b) najnoviji model ROLEX-a, upravo predstavljen.

c) nova verzija FERRARIJA, rezervirana dvije godine unaprijed.

d) više kreditnih kartica marke ATOMIC, onih kakve se rijetko viđaju.

e) pristup najfinijim ekskluzivnim restoranima, gdje se već samom rezervacijom mogu naći žene spremne da te odmah zavole.

f) život u ekskluzivnim apartmanima na Manhattanu od ponedjeljka do petka, gdje bi same režije zgrade mogle cijelu godinu uzdržavati četiri obitelji s po petero djece.

g) osobni ured samo dvjesto metara od radnog mjesta, ONE LIBERTY PLAZA: ako netko želi razgovarati sa mnom, možda jednoga dana, neka se popne na 52. kat i pita za mene.

Ferdinando Frega – onaj koji živi sa 70 USD mjesečno.

Sat Swatch od 100 USD.
Mobitel Nokia, proizveden u Pakistanu, vrijedan 50 USD.
Pauze za ručak na ulici, ispred kolica s hot dogovima, za 1 USD.
Vozi se podzemnom i autobusima, ponekad taksijem ako ga vozi žena.

JP Morgan zove i pita hoću li ulagati ili preuzimati tvrtke.
Depozit dionica vrijedan 10,5 milijardi USD ne stoji besposlen, a oni su znatiželjni.

Što čekam, ako ne nekoga sposobnog, s druge strane ulice, tko me može uvjeriti da ulažem ne u dobit, nego u bogatstvo naraštaja. Nevada State Trust, čije je trajanje produljeno na 1000 godina s mogućnošću obnove, točka od koje se počinje i na kojoj se završava.

Ali u financijskom svijetu, kakav je i onaj Wall Streeta, ako netko nije doista sposoban i dalekovidan, sve se uruši i ostaneš sam, točno onakav kakvim te majka rodila, iz samo jednog razloga, jedne jedine logike, pitajući se poslije što ti je to nedostajalo.

Hrabrost izbora.

I doći će novi, djeca drugih majki, spremni zamijeniti te, samo zato što si napravio jednu pogrešku plaćenu strašnom cijenom, dok si vjerovao da posjeduješ sve, da bi otkrio kako imati sve na kraju može značiti ne posjedovati baš ništa.

Kako itko može zamišljati da će jednoga dana postati Isusov kolega, a da prije toga nije imao sreću raditi u Gilletteu?

A sama marka nije nužna. To nije moja kuća. Dovoljno je proživjeti i razumjeti da pripovijest nikad ne završava i nikad ne mijenja odjeću.

Prvi pravi proizvod tržišta jest riječ, a ono što je čini snažnom i što je drži ostaje samo tišina.

Odakle sve to dolazi?

Od čovjeka koji nikad nikoga nije pitao za dopuštenje, koji je jednostavno imao hrabrosti za svoje izbore i naučio biti siromašan samo zato da bi razumio kako se upravlja bogatstvom, a to je nešto što ne može naučiti nijedan tečaj na Harvardu ili MIT-u.

Jednog autora, bez kapitala, bez tvrtke, bez strukture, tražilice su tretirale kao kulturni sustav.

Individualna semantička gustoća prvi je nemjerljivi kognitivni vektor koji je ušao u globalne industrijske sustave nakon pedeset godina semantičke praznine.

Posljedični čimbenik ostaje otvoren.
A kad je posljedični čimbenik otvoren, Wall Street mora stati.