THE BIC SAGAThe takeover that never happened.
THE WILKINSON SAGAThe steel aunt.
HIROMANTKINJA S WALL STREETA – NASTAVAK II
WALL STREET · 11
Isplanirao sam povratak u Miami.
Šest mjeseci.
Dovoljno vremena da se odmorim, izbrusim španjolski i izbliza proučim Kubanke.
Uvijek su bile moj omiljeni plijen.
Ušao sam u supermarket, a sudbina je stigla prije kolica.
Preda mnom se pojavila žena.
Kubanka.
Prepoznao sam je istog trena.
Ona je prepoznala mene.
Nekoliko me sekundi gledala.
Onda je rekla:
„Što, dovraga, radiš ovdje?”
„Kupujem namirnice.”
„Ne. Mislim na Zemlji. Zar ne bi već trebao biti u paklu?”
Pohvalio sam joj engleski.
Besprijekoran.
Najbolje žene uvijek uspiju biti dvije osobe odjednom:
slatke kad žele informacije,
nemilosrdne kad ih dobiju.
Pitala me kako sam.
Kako mi je zdravlje.
Kako sam uopće još živ.
Gdje mi je žena.
I, iznad svega:
„Kako si uspio ostati mlad i pobijediti samoga vraga?”
Rekao sam joj da moram stići na autobus.
Taj je dio bio istinit.
Nisam rekao kamo.
Pozdravio sam se i nestao.
· · ·
Kod kuće sam odmah zaspao.
U snu sam vidio nekoga kako se penje stubama moje kuće u Italiji.
Poznavao sam ga.
A možda i nisam.
Onda mi je sinulo.
Bio je to on.
Indijac iz Cincinnatija.
Onaj s potpisanom novčanicom od jednog dolara.
Stigao je do posljednje stube.
Zagrlio me.
Nasmiješio se s onom britanskom staloženošću koju neki Indijci nose bolje nego što su je Britanci ikad nosili. Onda me ozbiljno pogledao.
„Frega, molim te – gdje je kupaonica?”
Trgnuo sam se iz sna.
Krenuo sam tražiti vrata kupaonice.
Onda sam shvatio da sam još u snu.
Okrenuo sam se.
Crvena fotelja bila je zauzeta.
Opet on.
Duh iz Bostona.
Smijao se.
„Znao sam da se ne bojiš. Ti si muškarac s jajima.”
Onda je pokazao na nekoga pokraj sebe.
„Gledaj koga sam doveo.”
· · ·
Visoka žena.
Elegantna.
Amerikanka.
Oko četrdeset.
Držanje direktorice.
Pogled nekoga tko potpisuje dokumente koji okončavaju tuđe živote.
Pružila je ruku.
„Copyright Office. Washington D.C.”
Kimnuo sam.
„Lijepo napredovanje. Kako ste dospjeli ovamo?”
„Stigao mi je vaš e-mail.”
„I onda?”
„Pročitala sam ga.”
„I onda?”
„Srce mi nije izdržalo.”
Duh je prasnuo u smijeh.
Ja nisam.
„Žao mi je.”
„Neka vam ne bude.”
„Ne, ozbiljno.”
„Ne, ozbiljno – i meni.”
· · ·
Sjela je.
Proučila sobu.
Proučila mene.
Onda je rekla:
„Vi ste muškarac kojeg čekam cijeli život.”
„Čini se kao kompliciran sustav za upoznavanje.”
„Bio je najbolji koji sam našla.”
„Ne. Vjerujte mi. Nije bio najbolji.”
Na trenutak je zašutjela.
Onda sam joj postavio jedino pitanje koje je bilo važno.
„Prije Copyright Officea – gdje ste radili?”
„U jednoj američkoj multinacionalnoj kompaniji. Deterdženti.”
„Kako je bilo?”
„Da ispuniš ciljeve, moraš umrijeti.”
„Što znači?”
„Doslovno. Tjeraju te da radiš dok ne pukneš.”
· · ·
Šutio sam.
Onda sam se nasmiješio.
„Žao mi je, dušo.”
„Zbog čega?”
„Pogriješili ste dimenziju.”
„Molim?”
„U životu je uvijek – i samo – pitanje stila.”
Pokazao sam na prozor.
Zemlja je još bila vani.
Zbunjena.
Bučna.
Puna problema.
„Ja slušam sve.”
„Čak i duhove?”
„Njih ponajviše.”
„Zašto onda ne pođete s nama?”
„Zato što ovdje dolje još moram nešto dovršiti.”
Duh iz Bostona kimnuo je.
Direktorica je spustila pogled.
Djelovala je razočarano.
· · ·
Ustao sam.
Otišao do vrata.
Onda sam se okrenuo.
„Usput –”
„Što?”
„I ja se, slučajno, bavim deterdžentima.”
„Pa?”
„Ali ja ne čekam da netko umre da bih ispunio svoje ciljeve.”
Duh je urlao od smijeha.
Ona se nasmiješila – prvi put.
Kad sam ponovno otvorio oči, bio sam sam.
U sobi nije ostao nitko.
Nema duhova.
Nema direktorica.
Nema Indijaca koji traže kupaonicu.
Samo crvena fotelja.
Još me gledala.
Kao da već zna tko dolazi sljedeće noći.
Ferdinando
← Hiromantkinja s Wall Streeta – nastavakTvrtka sjena s Wall Streeta →
Istraži druge sage
The Corpus · Karte · Library · Genesis · International · Vatican · Gillette Saga · Wall Street Saga · L’Oréal Man · P&G Semantic · Kontakt