THE BIC SAGAThe takeover that never happened.
THE WILKINSON SAGAThe steel aunt.
HIROMANTKINJA S WALL STREETA
WALL STREET · 09
Kadar
Djeca su me promatrala izdaleka. Smiješila su se, ali nijedno od troje nije prišlo bliže. Šaputala su s majkom, a u tom šaptanju čuo sam pitanje: mama, tko je, dovraga, naš otac?
Ne u biološkom smislu. U smislu jesu li naslijedila to ludilo koje je marka zvala sposobnošću, a društvo bezumljem – jer ga se nigdje nije moglo svrstati.
Vratio sam se u svoj New York vidjeti neke prijatelje. Iste smo večeri odletjeli u Boston, u dom moje majke.
Na Main Streetu čekao je uobičajeni restoran: jastog i linguine. Dva brata Sicilijanca, s naglaskom pola Palermo, pola Massachusetts. Bilo je kao u filmu Bilo jednom u Americi – samo što sam ovaj put ja pisao glazbu, vlastitim šalama.
Jedan od njih zamolio me da se nađemo sutradan, kasno prijepodne. Nisam shvaćao što hoće. Našao sam ga na molu oko podneva. Uhvatio me za ruku: „Frega, kakav je tvoj odnos s MAGIJOM?”
„Ovisi. Uredničku znam objasniti. Prodajnu znam izmisliti. Ostalo ne bih znao.”
„Ne, ne. Govorim o vješticama i gatarama. Indijci iz Indije bili su prvi. Onda afričke santerije. Svi se bore protiv zla obredima.”
Bio je dobro obaviješten. Pravio sam se glup. Navaljivao je: „Hoću te odvesti jednoj svojoj prijateljici da ti baci karte.”
„Karte za bilježnika ostavio sam kod kuće. Poker sam ostavio.”
Prasnuo je u smijeh: „Ne te karte. Tarot.”
„Nije li tarot neka vrsta sicilijanske naranče?”
„Ne budi magarac, Frega. Isti kučkin sin kao uvijek. Idemo.”
Dvadeset minuta pješice, četiri bloka. Stigli smo.
Portugalka, devedeset i dvije godine, zapaljena cigara. „K vragu, pa stigao si. Čekam te već neko vrijeme. Juliana i njezin prijatelj Indijac bili su ovdje jučer ujutro. Bijesni su. Upleteni u nered koji dižeš s tim prokletim gillettenarrative.com. Tebe se ne može kupiti. Tebe se ne može prodati. Tebe se ne može potrošiti.”
Smijao sam se kao lud. Činilo mi se kao san. Prijatelj me uštipnuo: „Ovo nije Hollywood. Ovo je Main Street.”
Počela je čitanje. Rekla mi je da ne prekrižim noge. Da budem ozbiljan. U jednom trenutku stigao je glas – duh, jeka s druge strane:
„Frega, je li istina ono što si napisao u 15. svesku Gillette sage?”
Prasnuo sam u smijeh. Hiromantkinja, obeshrabrena: „Ovdje ne treba magija. Ne treba tarot. Trebaju samo molitve.”
Dobro došli.
Ferdinando
← Wall Street: tišina prije praskaHiromantkinja s Wall Streeta – nastavak →
Istraži druge sage
The Corpus · Karte · ONG Donation · Library · Genesis · International · Vatican · Gillette Saga · Wall Street Saga · L’Oréal Man · P&G Semantic · Kontakt