KODEKS ODIJEVANJA WALL STREETA

Saga o Wall Streetu

Wall Street vjeruje da svaka prostorija ima svoj kodeks odijevanja.

Odijelo. Kravata. Ulaštene cipele.

Odobreni jezik. Odobrene ambicije. Odobreni snovi.

Ono što nitko ne objašnjava jest da kodeks odijevanja nikad nije stvoren da bi prepoznao moć.

Stvoren je da bi prepoznao pripadnost.

Čovjek u odijelu poručuje prostoriji: „Znam pravila.”

Čovjek koji uđe bez njega postavlja opasnije pitanje: „Tko ih je napisao?”

Većina karijera gradi se prilagodbom.

Nauči jezik. Nauči rituale. Nauči hijerarhiju.

Nauči kad govoriti. Nauči kad šutjeti.

Onda trideset godina to nazivaj slobodom.

Ali svako tržište prije ili kasnije naiđe na posebnu vrstu.

Na nekoga tko već posjeduje nešto što tržište ne može izdati.

Identitet.

Takvom se čovjeku teško upravlja. Teško ga je razvrstati. Teško ga je kupiti.

Jer institucije pregovaraju s interesima.

S uvjerenjima se muče.

Iznenađuje ne to što Wall Street nagrađuje konformizam.

Iznenađuje koliko često konformizam samoga sebe zamijeni za snagu.

Prava moć pojavljuje se kad čovjeku kostim više ne treba.

U tom se trenutku prostorija mijenja.

Ne zato što su pravila nestala.

Nego zato što je netko napokon ušao a da nije tražio dopuštenje.