DVA MAČA U RATU: GILLETTE PROTIV WILKINSONA

Moj je otac imao tek pet godina.

Obitelj je živjela u planinskom selu iznad ravnice. Iz kamenih kuća svijet se činio dalekim, ali svaki se događaj na kraju popeo na planinu.

Kupili su kozu od jednoga sindikalca. Životinja je nekoć donosila prihod, ali vlasnik ju je odlučio prodati.

Baka ju je svakoga jutra pokušavala pomusti.

Nikada nije bilo dovoljno.

Otac je htio doručak, kao sva djeca. Tako se na stolu pojavila šalica: stari kruh, malo kozjeg mlijeka i planinska voda dolivena da potraje još jedan dan.

To je bio rat prije nego što ga je itko nazvao ratom.

U zoru bi se udaljio nekoliko koraka od kuće do malog trga i gledao prema nebu.

Odande je promatrao sukob kao da je igra.

Zrakoplovi su prelijetali obzor. Sirene su odjekivale iz ravnice. Bombe su padale na uzletišta i vojna postrojenja. Odrasli su govorili šapatom, ali djeca su gledala uvis.

Počeo je Drugi svjetski rat.

Zahvatio je sve.

Ipak, dva događaja, udaljena tisućama milja, na kraju će se susresti u jednoj oštrici.

Nijemci su na britanske napade odgovorili bombardiranjem Londona i drugih velikih gradova. Tvornice su usporile proizvodnju. Zalihe su postale oskudne. Čak su i slavne oštrice Wilkinson Sword počele nestajati s polica.

U isto vrijeme britanske su se snage borile u Africi.

Ondje su zarobile tisuće zarobljenika.

Vojska može podnijeti glad.

Vojska može podnijeti vrućinu.

Ono što ne može podnijeti jest bolest.

Prvi ritual nametnut mnogim zarobljenicima nije bio govor, mimohod, pa ni cijepljenje.

Bilo je to brijanje.

Čisto lice značilo je manje nametnika, manje infekcija i veći nadzor.

Prvih mjeseci svi su tražili Mačeve.

Mačeva nije bilo.

London ih nije mogao isporučiti dovoljno.

Tada je uskočila Amerika.

Brodovi su prelazili oceane noseći hranu, gorivo, opremu i, među bezbrojnim drugim stvarima, žilete.

U zarobljeničkim logorima dogodila se suptilna promjena.

Muškarci su prestali tražiti Mačeve.

Počeli su tražiti Gillette.

Kao što je Prvi svjetski rat pomogao da Wilkinson Sword postane slavan, Drugi svjetski rat pomogao je da Gillette postane obična riječ.

Marka je postala jezik.

Godinama poslije, kad su se zarobljenici, vojnici i radnici vratili kući u Italiju, Francusku, Egipat, Grčku ili kamo god ih je sudbina odnijela, ušli su u najbližu trgovinu i nisu tražili žilet.

Rekli su:

„Dajte mi Gillette.”

To je bila bitka koja je bila važna.

I Dva mača su je izgubila.