BIC, PISAC I ČITATELJ

Kad sam se vratio do mjesta sastanka, svi su izgledali ozbiljno.

Odmah sam primijetio da se jedina žena u prostoriji pribrala. Zatvorila je sve prozore s prekrasnim pogledom, gotovo kao časna sestra, iako je njezina odjeća upućivala na posve drukčije zvanje duha.

Ta je promjena pomogla raspravi.

Moja se pozornost izravno usmjerila prema muškarcima.

Bili su očito zabrinuti. Bojali su se da će izgubiti autoritet vezan uz naziv funkcije ispisan na njihovim vratima. Već je samo to mnogo govorilo o njihovim sposobnostima.

Bili su zaposlenici.

Toga se danas gotovo nitko više ne sjeća.

Nisu bili vlasnici.

Počeo sam kratkim uvodom i jednostavnim zapažanjem.

Kad muškarac ili žena uđe u prostoriju noseći pribor za čišćenje, svi odmah primijete je li metla posve nova, jer nova metla drukčije zvuči.

Zurili su u mene.

Pomogao mi je moj školski francuski, iako su godine govorenja drugih jezika ponekad utjecale na izgovor.

Nasmiješio sam se.

Zatim sam objasnio da je Bing moju objavu pretvorio u referentnu točku, smjestivši je među upite povezane s Gilletteom i dopustivši analitičarima s Wall Streeta da se nasmiješe i razmisle o njoj. Google ju je, s druge strane, tretirao tek kao prisutnost s malo utjecaja unutar svojega web-ekosustava. Što se tiče Yandexa u Rusiji, on joj je zapravo potpuno oduzeo svaku važnost.

Pa ipak, eto me.

Stojim u svojem rodnom gradu.

S cijelom upravom tvrtke BIC France pred svojim ulaznim vratima.

U pratnji Chanel, koja je ostala jedina prava dodana vrijednost sastanka.

I dalje sam bio samo pisac.

Više nego ikada shvaćao sam moć pripovijesti. Imati postajalo je zanimljivije nego posjedovati.

A ljudi su i dalje bili prvi resurs svake tvrtke. Inteligentno rješenje nikada nije bilo poslati nekoga kući. Inteligentno rješenje bilo je mijenjati stvari idejama. Upravo to žene čine muškarcima od trenutka kad se rode.

Prije odlaska otvorio sam svoju poslovnu torbu. Dok sam se spremao pozdraviti, stavio sam na stol zapečaćen paket. Unutra je bilo deset kemijskih olovaka. Zamolio sam ih da ga ne otvaraju dok ne odem.

Chanel se okrenula prema meni. „Kamo idete?”

Nasmiješio sam se. „Idem napisati priču i promijeniti svijet ljudi. Napokon znam kako se to radi. Jedina je razlika u tome što je ono što predlažem svojim pisanjem uvijek bolje.”

Nakon što sam otišao, otvorili su paket. Unutra su na svakoj olovci našli otisnuto ime: BICGILLETTENARRATIVE.

Rodilo se tijekom jednog jednostavnog sastanka. I kao toliko jednostavnih stvari, postalo je nezaboravno.