OBITELJ I PONUDA TVRTKE BIC

Ušao sam u kuću i zatekao ženu nasmiješenu.

Zatim sam vidio šurjaka i njegovu ženu, oboje nasmiješene.

Na kraju sam zatekao sinove, koji su sa ženama došli iz Venecije, i oni su se svi smiješili.

A pokraj mene stajala je moja kći.

Ona se jedina nije smiješila.

Zamolili su me da sjednem u dnevnu sobu, u naslonjač, gotovo kao da sam gost u vlastitoj kući, i donijeli mi kavu.

Svi su se smiješili.

Na trenutak sam pomislio da smo dobili na lutriji.

Ali ja se nikada nisam kockao.

Rodio sam se već sretan.

Prošlo je desetak minuta, a nitko nije progovorio.

Zamolio sam da odem u kupaonicu, ali molba je odbijena.

Što se to događalo, a da ja nisam znao?

Zazvonio je interfon.

Giorgia se javila, a zatim se okrenula prema majci.

„Ona je. Već je ovdje.”

Kad su se otvorila ulazna vrata zgrade, budući da smo stanovali na prvom katu, njuh mi je uhvatio poznat parfem.

Poznavao sam ga.

Ali zašto je bio ovdje?

Ušla je u kuću i pozdravila moju ženu jednostavnim ciao.

Već mi je samo to reklo da im to nije prvi susret, a samo nekoliko sekundi poslije dobio sam potvrdu.

„Bok, Nando. Jesi li dobio moje pismo? Jesi li platio hotelski račun? Zapamti: ovo još nije gotovo.”

U toj je sobi bilo više ljudi nego što sam ih viđao na nekim sprovodima, a ja sam ipak još bio živ.

Iako možda samo još malo.

Žena me zamolila da ostanem miran, da se opustim i slušam.

„Ti ne znaš tko je Chanel zapravo.

Misliš da je posrednica, francuska kolegica, žena koja je u Parizu pratila tebe i šest dioničarki, ona koja ti je stvorila kontakte, koja je pratila svaki tvoj korak, koja te intimno izazivala i nikada nije dobila odgovor.

Ali ne znaš tko je ona zapravo.”

Sveto sranje, pomislio sam.

Kakav su to scenarij napisali oko mene?

„Ona je kći glavne dioničarke, iste one žene s čijom si majkom satima razgovarao.

Cijelo je vrijeme ostala u pozadini.

Promatrala je.

Slušala je.

Bila je pričuvna snaga.

A sada su odigrali posljednju kartu.

Sedmu.

Znamo sve.

Nevjerojatnu ponudu koju su ti dale.

Tvoje odbijanje.

I postoji nešto što ti svi zajedno želimo reći.”

PONOSNI SMO NA TEBE

Žena je nastavila:

„Objasnila sam Chanel da ni nakon trideset i tri godine braka nikada nisam uspjela natjerati te da učiniš nešto što ne želiš.

Tvrdoglav si, težak, a ponekad i nemoguć.

Ali si i čovjek s karakterom i načelima.

Novac ti nikada nije bio problem.

Sve je počelo kao način da se sačuva jedno sjećanje, a ne da se izgradi posao.

Inače bi on taj projekt prodao prodavaču novina na uglu.

On za mog muža plaća više od Amazona, iako nisam sigurna je li u rodu s Bezosom.”

Svi su se nasmijali.

Kad se okupljanje bližilo kraju i Chanel krenula prema vratima, još se jednom okrenula.

„Reci mi, Nando.

Zašto si se u Parizu otresao osiguranja i nikada nam nisi dao da saznamo gdje odsjedaš? Pogotovo s obzirom na to da tvoje ime nije bilo upisano ni u jednom francuskom hotelu?”

Nasmiješio sam se.

„Samo iz jednog razloga.

Morao sam se zaštititi od sedam žena.

Jer one su moja slabost.”