CHANEL, KOJA JE ZVALA IZ TVRTKE BIC

Telefon je zazvonio.

Pozivni broj bio je +33. Francuska, bez ikakve sumnje.

Ono što nisam znao bilo je tko bi me uopće mogao zvati. Nikada za sobom nisam ostavljao nedovršene romanse; to nikada nije bio moj stil kao Gilletteova čovjeka. Francuskinje su uvijek točno znale što žele i nikada ih nisi smio ostaviti da čekaju. Uvijek sam pristajao na njihove planove. Zadovoljiti kupca najprije u želji, a zatim u potrebi oduvijek je bilo pravilo Majke Gillette.

„Halo, dobar dan. Zovem se Claude Chiracac i voditeljica sam Posredničkih operacija u svijetu. Razgovaram li s gospodinom Ferdinandom Fregom, vlasnikom stranice GILLETTENARRATIVE?”

„Da, ja sam. Što mogu učiniti za vas?”

„Vrlo ljubazno od vas što pitate. To danas nije uobičajen odgovor. Hvala vam. Moram se sastati s vama kako bismo razgovarali o tome kako privesti kraju određeni projekt.”

„Draga moja gospođo, najprije sam umirovljenik, a tek onda oženjen. Ali nove sam prilike uvijek rado dočekivao. I dalje sam dostupan za nove obveze. Dakle, ako je ponuda dovoljno privlačna, svakako možemo razmotriti privremeni angažman.”

„Hvala vam, gospodine Frega. Claude Chiracac moje je profesionalno ime, ali prijatelji me zovu Chanel, ako vam je draže. Uprava jedne velike francuske multinacionalne kompanije ovlastila me da stupim u kontakt s vama i dovršim nekoliko pitanja povezanih s vašim inicijativama. Vi ste njihova službena referentna točka. Ako mi posvetite malo svojeg vremena, rado ću vas posjetiti i otvoreno o svemu razgovarati.”

„Vrlo dobro. Možemo se naći kad god želite. Trebam samo dan, sat i procjenu koliko će sastanak trajati.”

„U tom slučaju mogla bih doći sutra u 14.30 i ostati do 19.30. A već nakon ovih nekoliko riječi djelujete mi kao zanimljiva osoba. Fotografija na vašoj internetskoj stranici potvrđuje taj dojam. Nadajmo se da ste, osim što ste inteligentni, i čovjek od riječi.”

„Draga moja Chanel, nakon mnogo godina časne službe talijansko Ministarstvo vanjskih poslova dodijelilo mi je medalju za zasluge zbog načina na koji sam se odnosio prema ženama svijeta. Jedina je tragedija bila to što bi s gotovo svima njima prirodan završetak bio brak – a to je obećanje koje nikada nisam mogao dati.”

„Vrlo dobro. Hvala vam, gospodine Frega. Vidimo se sutra. Hotel Sheraton, Reggio Calabria, 14.30.”

„Bit ću ondje. Hvala vam. Do sutra.”