ČETIRI SLONA U AUTOMOBILU P&G-A

Prošla je tek jedna godina od objave gillettenarrativea.

Kad je zazvonio telefon.

Broj nije ostavljao mjesta sumnji. Pozivni plus jedan. Sjedinjene Američke Države. Netko od kuće htio je znati nešto o meni.

„Halo. Dobro jutro. Gospodin Frega?”
„Da, izvolite.”

„Ja sam Anna. Iz P&G-a u Cincinnatiju.”
„Od koga?”

I odgovaram: gledajte, moj se sin prvo još mora oženiti, onda imati djecu, a onda ću narudžbu predati svojem veleprodajnom kupcu. Nadam se da ću naručiti Pampers za djevojčice – tako možemo biti sigurni da će se roditi djevojčica. Ne kupujem izravno od tvrtke – nemam kapacitet. Ni mjesta na policama za izložbene stalke.

Počinje se smijati. Vidim da nije očekivala nekoga poput mene.

Onda mi brzo kaže da je tajnica glavnog izvršnog direktora. Imam li vremena za kratak razgovor i kako bi mi ga mogla spojiti.

Ali on je Indijac. Iz Indije. Ako se dobro sjećam, govori tri jezika.

„Spojite ga. Da vidimo što hoće.”

„Halo. Dobro jutro, Frega. Ovdje gospodin J. Kako ste?”
„Dobro, gospodine predsjedniče. A vi, kako ide?”
„Dobro, hvala. I ovdje isto.”

„Recite mi, gospodine predsjedniče. Što mogu učiniti za vas?”

„Ali sada imam samo 70 dolara. Ako vam treba zajam – ostanite u tom iznosu.”

Smiješi se. I uvjerava me. Ništa se takvo neće dogoditi. Barem zasad.

„Slušajte, Frega. Prije više od godinu dana napravili ste web-stranicu – gillettenarrative – na kojoj darujete pripovjedne proizvode, audiozapise i najave. Pročitao sam ono što ste posvetili meni. Ali kolege su me obavijestile da ne čitamo samo nas trojica. Čita nas poprilično više.”

„Već smo prešli jednu milijardu. A tek počinjemo. Usput ste preuzeli sve naše upite o Gilletteu na webu. Kad bismo htjeli lansirati novi proizvod na tržište, morali bismo vas zamoliti da postavite neke bannere na svoju web-stranicu.”

„Pa, što ćemo, Frega?”

„Gospodine predsjedniče. Prvo što treba učiniti – kako su govorili seljaci – jest pobrinuti se da se rodi djevojčica. Tako jamčimo više potrošača. Veću dobit. I dividende.”

„Onda ćemo vidjeti ostalo. Što se bannera tiče – nema problema. Napravit ću ga besplatno. Ne uzimam novac od svoje majke.”

„Ne brinite za mene. Živim po karakteru Majke Gillette. Ona nikada ne pušta.”

„Razmišljao sam”, kaže predsjednik, „da vas dođem posjetiti. I donijet ću potpisanu papirnatu novčanicu od jednog dolara. Onu koju ste tako ljubazno predstavili cijelom svijetu. I pojest ću onaj sendvič s mortadelom za kojim ste me toliko zaželjeli – a da ga nikada nisam probao.”

„To je konjsko meso, gospodine predsjedniče. Ako to ide s vašom vjerom – divno. Inače ćemo uzeti ’nduju. Ljutu kalabrijsku pastu od čilija.”

„A sada. Prije nego što se ukrcate na taj zrakoplov – imam za vas jednu indijsku zagonetku.”

„Ako morate prevesti četiri slona iz jednog grada u drugi. I morate ih ugurati u mali automobil – ekonomični model P&G-a, jer moramo štedjeti. Gdje ćete ih staviti?”

„Hm. Frega. Dva na prednja sjedala. I dva straga.”

„Hvala vam, gospodine predsjedniče.
Možete se ukrcati na taj let.”

„Bit će mi zadovoljstvo dočekati vas.”