MENADŽER P&G-A U GILLETTEU

Devedesetih je Gillette Italija odlučila ojačati prodajnu organizaciju. Zemlju su iznova podijelili na zemljopisne regije i uveli voditelje regija kako bi dobili čvršću kontrolu, optimizirali prodaju i disciplinirano upravljali ljudima.

Kad je došlo vrijeme da se dodijeli područje Sardinija–Sicilija–Kalabrija, moja je kandidatura odbijena bez objašnjenja. Nastavio sam raditi svoj posao. Ponekad je to jedini odgovor koji dobiješ.

Gillette je zaposlio Rosarija Russa, koji je dolazio iz P&G-a Sicilija. Sicilijanac iz Ribere, iz zaleđa Agrigenta. Tri prirodna dara: ambicija, kreativni instinkt, upravljanje ljudima. Nije imao diplomu – i zbog toga mu je P&G zakočio napredovanje. Profesionalno gurnut u stranu, promijenio je tvrtku. Gillette to još nije znao, ali upravo je zaposlio razornu silu.

Već na prvom sastanku regije promjena je bila jasna. Gillette je prodavao po pakiranju. On je stigao s P&G-ovim načinom razmišljanja: kutija, transportna kutija, sloj, paleta – a poslije kamion, prikolica, puni teret. Veteranima se to nije svidjelo. Bilo je to kao da uđeš u bakinu kuhinju i kažeš joj da promijeni ulje kojim se služila cijeli život.

Smiješio se i govorio: „Svatko kuha s uljem koje ima.” To je bila njegova filozofija. Najprije vrijednost, brojke poslije. I brojke su eksplodirale: dvoznamenkasti rast svake godine, nikada ispod +30 %.

Uvukli su ga u izradu novih prodajnih planova. Na kraju je upravljao regijom vrijednom 30 milijuna eura. Onda su mu, kako to biva u multinacionalkama, smanjili područje – Sardiniju su dodijelili drugome. Šalio se: „Svaki put kad mi spuste promet, nemam izbora nego da ga ponovno podignem.” I svake dvije godine, sa sve manjim zonama, ipak ga je vraćao na 30 milijuna eura.

Nitko se nikada nije pokušao boriti s njim. Bio je prepametan – s diplomom ili bez nje. Ali vrijeme ga je sustiglo. Kad je Gillette globalno preuzeo Duracell i optimizirao osoblje, dobio je izdašnu otpremninu i bio je otpraćen prema mirovini.

Mnogo mu dugujem – profesionalno i osobno. Poštovali smo se, brinuli smo jedan za drugoga. Čak i ako me jednoga dana, već umirovljen, u jednoj od svojih sicilijanskih oluja optužio da sam ga iskoristio. Bio je briljantan s brojkama, prognozama, proračunima, ciljevima. Ali nikada nije naučio mjeriti inteligenciju, i to mu je bila slijepa točka.

Čast čovjeku koji je razvijao tvrtke – i još više, razvijao ljude. Mnogi od njih danas su glavni izvršni direktori.

Ciao Rosario.