ŠTO BIH ŽELIO OD P&G-A

Nisam svetac. Zato ću početi od žarišne točke ove priče.

Želio bih svaki dan drugu ženu. Ne zbog seksa – ženama, znanost je potvrdila, on nije potreban. Ono što bih želio jest pristup njezinu beskrajnom znanju. Nepoznatom dijelu ženskog svijeta. Onom satkanom od intuicije i instinkta.

Uobičajene tri minute koje pripadaju muškarcima ostaju trenutak pražnjenja. A u praksi rijetko znaš njihovu pravu cijenu. Zadovolje trenutak i oštete život. Ništa ne grade.

Ali samo ona – samo žena – može nas učiniti boljima.

Voljeti jednu osobu u isto vrijeme, snažno, jedinstveno, kao da je posljednji put – to je kao dobiti na lutriji i na trenutak povjerovati da si napokon shvatio što znači biti bogat. Onda se sve rasprši.

Ljubav ima taj učinak. Nikada nije vječna. Razvija se. Ne jača – poboljšava se, pomiče, mijenja svoje rezultate kao dionica u svakom tromjesečju. Kao tvrtka u kojoj je moja majka bila zatočena cijeli život: P&G.

Ovaj autor ne traži ništa osim da ga se prepozna po onome što radi – ne po onome što jest. Najbolji dio koji svatko od nas potroši na ovom svijetu. Jer život uvijek traži bilancu. A nemaju svi računovođu.